Druga ekonomska škola Zagreb

  Bruna Hogge 1.b    

OBOJI SVIJET BOJAMA TOLERANCIJE 

Ne znam što tolerancija zapravo znači 

Samo znam da prijatelje privlači 

I zašto se moja mama uvijek smiješka  

Kad god je situacija teška? 

I kad god je netko ljuti 

Ona uvijek smireno šuti  

Ako je tolerantan biti lako 

Zašto onda tolerantan nije svako? 

Nešto ću ti sada reći  

I neću poreći  

Kada netko prolazi kroz muku  

Budi prijatelj i pruži mu ruku  

Jer  

Kada netko ima problema  

Bolje podrške  

Od prijatelja nema  

To je kad pozoveš onog malog školskog druga 

Što je uvijek izvan prijateljskog kruga 

To je kada uvijek voliš   

I svakom priliku dozvoliš  

Ne možemo biti isti 

Jer različiti smo na svakoj listi 

I na cijelom ovom krugu zemaljskom  

Zato nikoga ne sudi pretpostavkom 

Mia Mićanović 3.e   

 BITI PRIHVAĆEN U 21. STOLJEĆU

Na svijetu ima puno različitih ljudi. Oni se razlikuju po svojim unutarnjim i vanjskim obilježjima kao što su naša imena i prezimena, spol, boja očiju ili kose. Razlikujemo se i prema našim idejama, osjećajima mislima i stavovima. Iako bismo svi svojom različitošću i domišljatošću trebali doprinositi boljem razvitku društvene zajednice, to nije uvijek lako, pogotovo u današnje vrijeme kada je sve okrenuto komunikacijskoj tehnologiji i društvenim mrežama. Društvo u kojem živimo nalaže kako bismo se trebali ponašati. Mislim da bi u svemu u životu, pa tako i u tome, trebali pronaći mjeru. U današnje vrijeme biti „ prihvaćen“ znači imati najljepše i najskuplje tenisice ili majice jer većina mladih misli kako je to jedini put da nas ljudi počnu prihvaćati. Svi ljudi, a pogotovo mladi koji razmišljaju na način da su jadni, tužni i usamljeni jer nemaju najnoviji mobitel, kakav imaju njihovi prijatelji, trebali bi razmisliti o tome da postoje ljudi i djeca te starije osobe koja su bolesne, žive bez podrške obitelji i prijatelja, nemaju hranu, vodu i topli dom, a unatoč svim problemima osmjesi su uvijek na njihovim licima. Kada to shvatimo, moći ćemo razumjeti kako su naši svakodnevni problemi uistinu mali, gotovo nevidljivi. Prema svim ljudima, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili jezik, trebali bismo se odnositi s puno podrške, poštovanja i razumijevanja. Iako im možda ne možemo pomoći u rješavanju njihovih osobnih problema, ono što možemo je prihvatiti ih onakvima kakvi jesu te barem nakratko stati i porazgovarati s njima, jer vjerujem da od njih možemo puno toga naučiti te postati bolji ljudi, a njima bi taj razgovor značio jako puno. Ono što još možemo je pokloniti im hranu, odjeću ili bilo što drugo što nam ne treba, a njih bi sigurno usrećilo. Ono što je najvažnije, je činjenica da smo nekom pomogli i učinili dobro djelo, jer tako će se ljudi osjećati sretno, prihvaćeno i voljeno, bez obzira na svoju različitost, a mi ćemo biti sretni jer smo pomogli i prihvatili nekoga, a to je najljepši osjećaj na svijetu.  

Svaki čovjek želi i zaslužuje biti prihvaćen. 

  Bruna Hogge 1.b    

OBOJI SVIJET BOJAMA TOLERANCIJE 

Ne znam što tolerancija zapravo znači 

Samo znam da prijatelje privlači 

I zašto se moja mama uvijek smiješka  

Kad god je situacija teška? 

I kad god je netko ljuti 

Ona uvijek smireno šuti  

Ako je tolerantan biti lako 

Zašto onda tolerantan nije svako? 

Nešto ću ti sada reći  

I neću poreći  

Kada netko prolazi kroz muku  

Budi prijatelj i pruži mu ruku  

Jer  

Kada netko ima problema  

Bolje podrške  

Od prijatelja nema  

To je kad pozoveš onog malog školskog druga 

Što je uvijek izvan prijateljskog kruga 

To je kada uvijek voliš   

I svakom priliku dozvoliš  

Ne možemo biti isti 

Jer različiti smo na svakoj listi 

I na cijelom ovom krugu zemaljskom  

Zato nikoga ne sudi pretpostavkom 

Mia Mićanović 3.e   

 BITI PRIHVAĆEN U 21. STOLJEĆU

Na svijetu ima puno različitih ljudi. Oni se razlikuju po svojim unutarnjim i vanjskim obilježjima kao što su naša imena i prezimena, spol, boja očiju ili kose. Razlikujemo se i prema našim idejama, osjećajima mislima i stavovima. Iako bismo svi svojom različitošću i domišljatošću trebali doprinositi boljem razvitku društvene zajednice, to nije uvijek lako, pogotovo u današnje vrijeme kada je sve okrenuto komunikacijskoj tehnologiji i društvenim mrežama. Društvo u kojem živimo nalaže kako bismo se trebali ponašati. Mislim da bi u svemu u životu, pa tako i u tome, trebali pronaći mjeru. U današnje vrijeme biti „ prihvaćen“ znači imati najljepše i najskuplje tenisice ili majice jer većina mladih misli kako je to jedini put da nas ljudi počnu prihvaćati. Svi ljudi, a pogotovo mladi koji razmišljaju na način da su jadni, tužni i usamljeni jer nemaju najnoviji mobitel, kakav imaju njihovi prijatelji, trebali bi razmisliti o tome da postoje ljudi i djeca te starije osobe koja su bolesne, žive bez podrške obitelji i prijatelja, nemaju hranu, vodu i topli dom, a unatoč svim problemima osmjesi su uvijek na njihovim licima. Kada to shvatimo, moći ćemo razumjeti kako su naši svakodnevni problemi uistinu mali, gotovo nevidljivi. Prema svim ljudima, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili jezik, trebali bismo se odnositi s puno podrške, poštovanja i razumijevanja. Iako im možda ne možemo pomoći u rješavanju njihovih osobnih problema, ono što možemo je prihvatiti ih onakvima kakvi jesu te barem nakratko stati i porazgovarati s njima, jer vjerujem da od njih možemo puno toga naučiti te postati bolji ljudi, a njima bi taj razgovor značio jako puno. Ono što još možemo je pokloniti im hranu, odjeću ili bilo što drugo što nam ne treba, a njih bi sigurno usrećilo. Ono što je najvažnije, je činjenica da smo nekom pomogli i učinili dobro djelo, jer tako će se ljudi osjećati sretno, prihvaćeno i voljeno, bez obzira na svoju različitost, a mi ćemo biti sretni jer smo pomogli i prihvatili nekoga, a to je najljepši osjećaj na svijetu.  

Svaki čovjek želi i zaslužuje biti prihvaćen. 

  Bruna Hogge 1.b    

OBOJI SVIJET BOJAMA TOLERANCIJE 

Ne znam što tolerancija zapravo znači 

Samo znam da prijatelje privlači 

I zašto se moja mama uvijek smiješka  

Kad god je situacija teška? 

I kad god je netko ljuti 

Ona uvijek smireno šuti  

Ako je tolerantan biti lako 

Zašto onda tolerantan nije svako? 

Nešto ću ti sada reći  

I neću poreći  

Kada netko prolazi kroz muku  

Budi prijatelj i pruži mu ruku  

Jer  

Kada netko ima problema  

Bolje podrške  

Od prijatelja nema  

To je kad pozoveš onog malog školskog druga 

Što je uvijek izvan prijateljskog kruga 

To je kada uvijek voliš   

I svakom priliku dozvoliš  

Ne možemo biti isti 

Jer različiti smo na svakoj listi 

I na cijelom ovom krugu zemaljskom  

Zato nikoga ne sudi pretpostavkom 

Mia Mićanović 3.e   

 BITI PRIHVAĆEN U 21. STOLJEĆU

Na svijetu ima puno različitih ljudi. Oni se razlikuju po svojim unutarnjim i vanjskim obilježjima kao što su naša imena i prezimena, spol, boja očiju ili kose. Razlikujemo se i prema našim idejama, osjećajima mislima i stavovima. Iako bismo svi svojom različitošću i domišljatošću trebali doprinositi boljem razvitku društvene zajednice, to nije uvijek lako, pogotovo u današnje vrijeme kada je sve okrenuto komunikacijskoj tehnologiji i društvenim mrežama. Društvo u kojem živimo nalaže kako bismo se trebali ponašati. Mislim da bi u svemu u životu, pa tako i u tome, trebali pronaći mjeru. U današnje vrijeme biti „ prihvaćen“ znači imati najljepše i najskuplje tenisice ili majice jer većina mladih misli kako je to jedini put da nas ljudi počnu prihvaćati. Svi ljudi, a pogotovo mladi koji razmišljaju na način da su jadni, tužni i usamljeni jer nemaju najnoviji mobitel, kakav imaju njihovi prijatelji, trebali bi razmisliti o tome da postoje ljudi i djeca te starije osobe koja su bolesne, žive bez podrške obitelji i prijatelja, nemaju hranu, vodu i topli dom, a unatoč svim problemima osmjesi su uvijek na njihovim licima. Kada to shvatimo, moći ćemo razumjeti kako su naši svakodnevni problemi uistinu mali, gotovo nevidljivi. Prema svim ljudima, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili jezik, trebali bismo se odnositi s puno podrške, poštovanja i razumijevanja. Iako im možda ne možemo pomoći u rješavanju njihovih osobnih problema, ono što možemo je prihvatiti ih onakvima kakvi jesu te barem nakratko stati i porazgovarati s njima, jer vjerujem da od njih možemo puno toga naučiti te postati bolji ljudi, a njima bi taj razgovor značio jako puno. Ono što još možemo je pokloniti im hranu, odjeću ili bilo što drugo što nam ne treba, a njih bi sigurno usrećilo. Ono što je najvažnije, je činjenica da smo nekom pomogli i učinili dobro djelo, jer tako će se ljudi osjećati sretno, prihvaćeno i voljeno, bez obzira na svoju različitost, a mi ćemo biti sretni jer smo pomogli i prihvatili nekoga, a to je najljepši osjećaj na svijetu.  

Svaki čovjek želi i zaslužuje biti prihvaćen.